Gledajući Jamesa Bonda prije par tjedana nisam se mogla načuditi nekim stvarima. Prvo tome da se uopće ne sjećam ni scena, ni zapleta, ni likova, a bila sam uvjerena da sam kao klinka pogledala sve što se da pogledati od Bonda. Bili su to pravi bondathoni koji su James Bond's drinking habitsuključivali prijatelje i susjede. Meni i bratu je omiljen bio Roger Moore, imao je pravi omjer humora i akcije.

Spomenuti Bond je bio Moore i to u svemiru. Bila sam uvjerena da bi se sjećala leta u svemir i svemirske stanice, ipak sam ja predani SF fan.

Ali idući tjedan sam upala na nekakvo natjeravanje po Italiji i stvar je ista, ne sjećam se ni za lijek. Da sam propustila jedan možda, ali dva nikako, pa sam zaključila da mi pamćenje i nije tako fotografsko kako si katkad mislim, ali to nije ona uznemirujuća stvar oko gledanja Bonda.

Uznemirujuća stvar je to što me je gledanje Bonda počelo nervirati, on me je počeo nervirati, kao i sve ženskice oko njega. Što sam više gledala to sam se više čudila. Kako je moguće da mi je Bond postao tako negledljiv?

Slušala sam već prije sve te rasprave o seksizmu i machizmu, ali sam mislila ma ne, to je samo zabava, ne treba se shvaćati previše ozbiljno. Tako kad me je najnovija inkarnacija Bonda počela živcirati pripisala sam to glumcu, Danielu Craigu, a ne samoj franšizi.

6a00d83451f25369e20154320fde5a970cMeđutim sad me mori sumnja. Što ako mi i Timothy Dalton bude negledljiv ako opet naletim na njega? On mi je postao najdraži u teen godinama, imao je sladak osmjeh i samo jednu ženskicu po filmu.

Osim toga je gledanje Bonda poteglo neka dublja pitanja. Bond je ostao isti, ali vremena su se promijenila, koliko sam se ja promijenila s tim vremenima? Svakako kao majci, supruzi i ženi mi je uznemirujuće gledati polugole djevojke kako šeću po đungli samo da bi služile kao nepomična kulisa lutki za scenu gladijatorske borbe među muškim protagonistima.

A to poteže drugo pitanje o razlici između protagonista i kulise. O tome u slijedećem postu.