I tako nam dolazi jesen, zahlađenje, zatvaranje prozora, oblačenje slojeva. Moram reći da se radujem istom, ali ljeto me je ostavilo dužnom jednog posta o isprikama i bombastičnim najavama.

Sada kad će svi početi kuknjavu za ljetom, toplinom i suncem, kad će nas radiji bombadirati sa različitim upozorenjima protiv kiše, hladnoće i svih nelagoda vezanih za nepredvidljivost vremena prisjetila bih se svih strašnih toplotnih udara koji su nas zapljuskivali ovo ljeto.

Stvarno, ljeto je bilo toplo, toplije od prosjeka, toplije od prošlog koje je bilo ozeblo i kišno, koje je bilo strašno za sezonu i turiste. Ova godina je bila divno i rekordno turistična, prava godina za brčkati se u moru. Svejedno nismo izbjegli neprestana zastrašivanja od sunca preko radio valova. Svako zatopljenje je postalo toplinski val od kojeg bi se trebali zavući u rupe svojih ureda i kuća i ne viriti nosa van da ga sunce ne bi opeklo. Čak i kad bi se toplinski val pokazao kao jedan topliji dan iza kojeg bi bila kiša ne bi se na radiju oglasila nikakva javna isprika, nitko ne bi priznao da su malo pretjerano reagirali.

Rezultat tog je bio da se ljeto skoro propustilo, jer je na kraju bilo kratko, bablje ljeto se pokazuje hladnjikavo, a prva kiša je prizvala nostalgiju za istim suncem kojeg smo se bojali.

Predug je ovaj rant, morat ću napraviti post samo o suncu, kojeg volim i uvijek branim, budućnosti i treniranju. Ako mi se ne bi dalo samo ću na kraj staviti hint. Ako nikad ne trčite hoće li vam mišići postati jači, ili slabiji, da li ih trening priprema za napor, ili ih treba stalno odmarati da budu jači? Odgovor se čini očit (nadam se) za mišiće, vježba vodi k snazi. Zašto nam onda stalno savjetuju da odmaramo kožu od sunca, da je skrivamo, kao da će tako postati magično otporna na njegovo djelovanje. Zar tamnjenje, tj. otpornost na sunce, nije isto stvar polaganog treninga?