Prije par mjeseci, negdje u drugom, sam napisala odluku da ću pisati kratku priču mjesečno da napravim buffer zonu između sebe i objavljivanja.

WP_20150605_005Krenulo je dobro u drugom mjesecu sam odmah napisala dvije, Sjećanje u kostima i No shelter in death, ali su obje ubrzo objavljene u Ubiqu-u i Parseku, pa su otpali kao buffer zona.

Poslije toga sam u kratkom vremenu izbacila dvije duže na engleskom, po Mihaelinom naputku po 7000 riječi, ali su se one otele kontroli i sad su dio puno dužeg djela, tako da ništa od njih ni kao kratkih priča, ni kao buffer zone. Ali ne smijem se žaliti, producirale su i pokazale novi svemir jer mi je to prva priča o međuzvjezdanim putnicima, ili bar onima koji dolaze na svoje destinacije i često ih mijenjaju.

To me je okupiralo neko duže vrijeme, tako da nije bilo ništa na polju kratkih priča.

Onda sam sjela u kavez za ljude u zagrebački Zoo i napisala priču Kavez u kavezu koja se događa na Novoj Etni, prije radnje romana Prolaz za divljač.

I da ne zaboravim kratku priču koja se razvija u naporu da napišem samo 1500 znakova zaokružene smislene cjeline.

Danas se pojavio novi razvoj događaja u obliku nove kratke priče bajkovitog karaktera smještene u daleko kraljevstvo. Čini se da je samostalna (osim što možda može služiti kao prednastavak Trnoružice), da nije dio većeg svemira (osim ako u budućnosti ne složim kratke fantazy priče u svoj svemir) i još nije objavljena.

Tako da na mojoj ljestvici od 10 slobodnih, kratkih, svježe napisanih priča stojim:

1/10 Kavez u kavezu

2/10 Kratka priča o svemirskom putniku

3/10 Uspavani princ

To je pet ako računam objavljene. Nije loše s obzirom da sam na pola puta do kraja godine. Možda još i dosegnem svoj cilj.