because it's Doris, and she's knitting

because it’s Doris, and she’s knitting

Nikad nisam bila kritičar u obitelji, više sam bila ona kritizirana. Ne zlonamjerno, već sportski, neutralno, jer se katkad činilo da postoji sekcija debatnog kluba u našem ogranku familije, a ja nisam baš briljirala kad su se jezici brusili. Tako me je dopala uloga onoga tko podnosi kritiku radije nego da ju daje.

Tako se dogodilo da i kasnije u životu oklijevam dati kritiku. To katkad ide tako daleko da radije ne bi gledala, ili čitala nešto, da ne bi morala upotrijebiti oštriju stranu svog jezika na onom tko čeka mišljenje.

Kad sam napokon izašla iz svoje sigurne košare gdje sam spremala pletivo svojih priča i likova, otkrila sam da su i drugi oko mene skloni toj taktici izbjegavanja. To sam lako mogla razumjeti pa se nisam puno uzrujavala oko nedostatka oštrijih zahvata u moja slova.

S vremenom sam ipak dobila par uvijenih kritika i otkrila sam da mogu biti prilično dobar alat za preštihavanje vrta priče, za uoštravanje fokusa i tad sam počela tražiti konstruktivnu kritiku kao priliku da vidim svoje djelo sa strane koja je meni nevidljiva. Otkrila sam da nije lako navesti ljude da odbace svoje strahove od kritiziranja, čak i one s jezikom koji je obično prilično oštar. Vjerojatno su se bojali za moje malene uratke, da ih ne pozlijede.

Svejedno se nadam da sam uspjela prikupiti dovoljno uglova da slova, koja sad izlaze od mene do vas, imaju smisao i tečnost.

Sophia in the kitchen, no words necessary

Sophia in the kitchen, no words necessary

Što se tiče davanja kritike, ozbiljno razmišljam da se otisnem iz svoje sigurne zone probirljivog čitatelja i okušam u neodobravanju, ali nisam baš odlučna oko toga. Za sad mi se čini da sam bolja navijačica nego ocjenjivačica. Uostalom, kao što reagiram na negativne kritike svog pisanja znajući da ono što skuham ne može svima biti fino, tko kaže da to što je meni nefino nije nekom drugom nepcu vrhunsko jelo?