Jednom sam gledala film, u kategoriji romantične komedije, više se ne sjećam ni tko je glumio ni kako se zvao, sve što je ostalo je sjećanje da je bio pisac koji je uređivao roman i njegova svježe postavljena urednica. Oni su skupa radili na romanu stranicu po stranicu i meni nikako nije bilo jasno što to oni rade, što će mu ona i zar on to iznova piše neki sasvim novi roman kad se toliko dive učinjenom.

U međuvremenu, u nedostatku urednika, sam sama igrala obje uloge, ili sam barem pokušavala odmaknuti se od svog djela dovoljno da vidim što mu fali, što ne valja, što je viška. Na kraju sam se od nekih odmakla dovoljno daleko da ih napišem iznova, neke sam proširila, neke suzila, ali svakako nije bilo lagano doći do točke da mogu reći što je nedostatno u onom što sam izbacila iz sebe na papir.

kućaSad, sa godinama odmaka, mogu reći razliku između pisca i urednika. Pisac piše svoje djelo kao kuću po kojoj hoda gradeći je iznutra. Pisac može ući u svaku sobu, okretati se i vidjeti je iz svih uglova, naći detalje. Urednik sjedi u imaginarnoj publici i gleda kuću sprijeda, kao otvorenu pozornicu na kojoj je kuća razrezana da se sve prostorije vide i sva radnja postane dostupna iz stolaca u publici. Urednik se ne može kretati po kući, ali on može vidjeti kuću izvana i reći što mu nije jasno, što je postavljeno krivo (poput ormara kojeg pisac narikta da mu publika može vidjeti samo pozadinu, a ne i unutrašnost). Tako pisac može micati namještaj i glumce po pozornici, stavljati slike na zidove koji se vide i postaviti radnju i sadržaj na pozicije s kojih će biti jasno što se zbiva u kući.

Kao ona koja hoda unutar kuće shvatila sam s vremenom vrijednost tog nekog u publici tko govori lijevo i desno jer često previdimo sitnicu koja je nama samorazumljiva, a bez koje radnja postaje nerazumljiva.

Zato pomalo zavidim tom sretniku koji ima luksuz privatnog gledatelja koji promatra svaku sitnicu i sudjeluje u rearanžiranju, a katkad i pisanju nanovo. Suočena s novim izazovom uređivanja šume od riječi od kojih me ne dijeli par godina već par tjedana čeznem za svježim parom očiju i možda malo bodrenja sa strane.