Pripremajući svoj drugi roman za natječaj upravo sam shvatila (konačno) što to moje pisanje čini ženskim pisanjem. Na stranu stil (koji naginje lirskom) i brojni ženski likovi (i muškarci uključuju žene u svoje radnje kolikogod bili nezadovoljni vrstom žena koje šeću njihovim radnjama), uvidjela sam da je glavna stvar što me čini ženskim piscem (ne, nije to što sam žena, brojne žene mogu ležerno staviti muški pseudonim i nikad ih se ne bi raskrinkalo) perspektiva.

Iako će se i mojim tekstovima često šetati muškarci (lako se može argumentirati da su i oni, kao žene u muškim tekstovima, plod želje za određenim tipom muškarca), fokus samog djela je bitno ženski, često i kad je glavni protagonist muško.

Kako to?

Prolaz_za_divljac_NASLOVNICA_web-207x300Primjer možemo provući kroz moj roman Prolaz za divljač (koji morate nabaviti, pročitati, probaviti i javiti mi se sa vijestima kako vam je sjeo na želudac).

Fokus Prolaza za divljač je na putovanju Lire koja mijenja imena, na njezinoj transformaciji od marionete do svjesne osobe. Iako se oko nje događaju previranja i velike promjene u društvu njezin fokus ostaje identitet, intima i samostalnost.

Sad nemojte skočiti na mene da muškarac ne može imati isti fokus (moji muški likovi često imaju takav fokus). Nije u tome poanta (iako jesam pristrana sa potragom za likovima koji gube i traže identitet). Poanta je u tome da se oko nje događaju veliki događaji, čiji veliki igrači i pokretači jesu i žene i muškarci, ali priča nije o njima. Oni su samo kulisa za jednu intimnu priču o sigurnosti i ljubavi nasuprot izloženosti i iskorištavanju.

Da je ovo još jedna priča o herojskoj potrazi (muškoj, ili ženskoj, bila to Ksena, ili Herkules, bit same priče se ne mijenja, velika djela poduzima moćan pojedinac i bitno utječe na povijest) fokus bi bio na Nazoru (što bi priču učinilo tragičnim epom o nesretnom junaku, možda bi čak bila i obojana da se čini kako je pobjedio). Možda bi fokus bio i na Bijelom Kralju (tu bi se fokus izoštrio u Edipovsku priču o predodređenosti na neuspjeh). A kad bi Poglavica bio bijel njegov foukus bi značio domišljatu pobjedu nad jačim neprijateljem.

Ali ovo nije takva priča.

Ovo je priča o ženi koja se probudila u novi i neprijateljski okoliš te se naučila nositi s njime i pronaći saveznike dovoljno pažljive da joj ponude prostor za plesanje.