U zadnje vrijeme se svašta događa.

Čini se da mijenjam ime. Nešto što želim još otkad sam bila klinka. Sa 16 sam čak i otišla gradski ured da vidim što mi treba za promjenu imena. Ispalo je da mi trebaju oba roditelja, jer sam eto bila maloljetna. Sa razvedenim roditeljima to nije dolazilo u obzir pa sam rekla dobro, pričekat ću dvije godine.

Dvije godine su prošle i predomislila sam se, oko imena, ne promjene, samo ime mi se više nije sviđalo. I tako je to bilo odtad. Stalno sam smišljala nešto novo, ali ništa se nije primalo.

Mislila sam da ću se smiriti kad dodam muževo prezime. Počela sam objavljivati pod njim misleći to će biti to. Ali sad, deset godina kasnije, sam se vratila izvornoj zamisli. Promijeniti ime.

Opravdavam se sama pred sobom da je to kao nekim drugim ljudima tetovaža, promjena boje kose ili promjena stila. Samo jedan modni dodatak koji će biti malo drukčiji.

Tako sam prije dva mjeseca donijela odluku, iako nisam imala dobro ime, da ću promijeniti ime u veljači iduće godine pošto poto, makar nemala savršeno ime. I tako sam počela pisati po papiru stare verzije imena, koje su bile ismijane na ovaj, ili onaj način. Smijanje ne bi bilo važno da su na ijedan način zaživjela, ta imena.

Pišući jednu varijantu imena napisala sam ga krivo, imajući raskošan rukopis kakav već imam, i ispalo je Riva. Stala sam zureći i poskočila u stolici sva vesela. Zadržavalo se moje izvorno ime, koje ne mrzim, samo se osjećam čudno s njim, kao da cijelo vrijeme nosim krivu frizuru, znate kako to ide, izgleda divno na drugima, ali odraz u ogledalu vas jednostavno bode. Uz moje ime se dodalo R iz muževog prezimena, što je kul podudarnost. Da se razumjemo, ja volim svoj identitet, samo ga želim malo frizirati, nemam želju postati netko drugi.

Dakle imala sam Riva, zanimljivo, isto, a drukčije.

Onda sam počela raditi na prezimenu. Prije sam uvijek bila previše doslovna, ja imam tedenciju prema tome, što se najbolje vidi u mojim poteškoćama s radnim naslovima priča poput Sapunica, Brigita, Glumci, itd. Tako bi konstrukcije koje bi nastale od prezimena uvijek bile nezgrapne.

Zato sam ovaj put počela popisivati stvari koje volim i kombinirati sa novim imenom. Hrast je bio previše ispolitiziran zbog stranaka poput oraha i mosta, ostale stvari nisu pristajale i onda je tu bio Zmaj. Znate onu, uvijek budite vi, ali ako možete biti zmaj onda budite zmaj. Bilo je blesavo i pretjerano, ali nekako je izgledalo fora, nisam ga se mogla otresti. Ionako nisam previše sramežljiva osoba, a kćer me već neko vrijeme zove mama Zmaj kadgod se naljutim.

Tako sam imala Riva Zmaj i rekla si ako ne bude ništa bolje zadržat ću to. Da ga testiram išla sam promijeniti svoje twitter ime, tamo se ionako ništa zanimljivo nije događalo, broj followera mi je zapeo na 70 i to je bilo to.

Tehnologija kao tehnologija, sve se zaglavilo dok sam pokušavala promijeniti ime i twitter je odbijao moje autorizacijske podatke. Tako sam pokušavala svašta i dok sam po deseti put utipkavala Riva Zmaj u traženo polje omaklo mi se jedno O. Riva Zmajo… i baš u tom trenu me je moj sin, koji se još uvijek redovito budi noću, pozvao. Uspavljivala sam ga u mraku i odjednom sam imala inspiraciju, Riva Zmajok, zvučalo je kul, zvučno.

Kad sam se vratila do kompa upisala sam ga, ali djelovalo je previše naprasno, to k na kraju je bilo previše zvučno i prirodno je slijedilo još jedno i. Riva Zmajoki je odmah bila prihvaćena od twitter tehnologije i lansirala sam svoj novi pseudo u svijet.

Tad se dogodilo ono čudno. Ljudi su me počeli slijediti i dodavati. Prešla sam sto followera slijedeće jutro i začas došla do dvjesto. Taj rast se nastavio i trenutno se približavam brojci od dvije tisuće followera, istina taj broj je rezultat učenja i slijeđenja natrag, ali prvih tristo je bilo samo na temelju promjene imena. U porukama su mi počeli nudili razne portale za objavljivanje i tako sam našla Scriggler. I tamo sam se prijavila kao Riva Zmajoki i objavila par postova sa svog bloga. Trenutno svaki post ima preko 200 pogleda, a jedan Less than Original preko 1000 i bio je publikacija dana.

To je više pogleda i događaja, čak i komentara, nego što sam ih dobila u deset godina otkad objavljujem kao Iva Šakić Ristić. Zar vam se ne doima malo dugo i štreberski sad u retrospektivi. Kao da ću vam prodati političku ideologiju, ili predavanje iz ekonomije?

Tako da se moja odluka učvrstila. Polagano svoje ostale identitete mijenjam u Riva Zmajoki i uskoro je red i na Facebooku, a u veljači imam dogovor sama sa budućom sobom i gradskim uredom. Poželite mi sreću i čitatelje, a ja ću pripremiti zanimljive sadržaje da ne iznevjerim očekivanja. Ipak sam si uzela zmajsku mjeru za ispuniti značenjem.