Koliko često u odgoju malenih dječaka sa užasom promatramo sa strane dok se kreću u krivom smjeru osjećajući se bespomoćno. Još bolje, koliko često čupate kosu u očaju kad susretnete odraslog muškarca koji ne zna oprati žlicu, upaliti veš mašinu, ili speći jaje?

S druge strane onog muškarca koji sve to radi ćete zvati papučarem i smijati se njegovom jadu iza njegovih leđa.

Čini se kao da se ne možemo odlučiti što želimo od tih muškaraca.

Moja baka je mudra žena, uvijek je bila ispred svoga vremena, i iako se potpisuje sa x i još se sjeća kako je kao djevojka bježala od drugog svjetskog rata, ona je svoje sinove odgojila tako da se znaju pobrinuti sami za sebe ako ostanu sami.

Sve ih je naučila kuhati, prati suđe i ostale potrebne stvari. Tako se dogodilo da su oni, i kad su se oženili, nastavili primjenjivati vještine koje im je ona dala, bar jednom tjedno kuhajući varivo. Istina to su bile osamdesete i devedesete i niste ih baš vidjeli da usisavaju, ali ako je trebalo znali su što treba napraviti po kući.

Njezino obukovanje se pokazalo ključno kad se brak mojih roditelja raspao i kad smo brat i ja ostali tati na skrbi. Istina dogodio se veliki emotivni potres u našim životima, ali kuća je i dalje bila čista, ručci su bili kuhani i ukusni i odjeća se prala, vješala i peglala. Istina brat i ja smo dobili svoje zadatke, ali tata je znao odraditi sve njih i sam.

Tako sam stasala u kućanstvu gdje sam prala suđe i ne baš peglala, a dva muškarca koja su živjela sa mnom su obavljali ostale zadatke, a povremeno i moje puno bolje od mene.

WP_20151221_003

Nahranjena, podragana beba spremljena na spavanje.

Sad imam svog sina, on ima dvije godine i obožava mi prati suđe, začinjati jela i slagati veš. Dok to radi ja mu plješćem, kao što mu govorim bravo dok sastavlja prugice, vozi autiće i slaže kocke. Nedavno je među igračkama svoje starije sestre otkrio roza kolica za bebe i oduševio se. Svaki put kad bi ih dohvatio ponosno bi ih gurao poskakujući. Tako smo prešli dosta udaljenosti, on gurajući roza kolica, ja njegova plava.

To me je navelo da razmišljam, osobito kad su se on i seka počeli igrati sa lutkom bebe uspavljujući je i hraneći. Kako mislimo odgojiti dobre i brižne očeve ako malenim dječacima uzimamo iz ruke roza kolica, pegle i bočice za lutke? Ako im branimo da oblače bebe i nose ih?

Ne voze odrasli muškarci roza kolica po cesti jer vole rozu boju, oni voze roza kolica jer unutra voze svoju malenu kćer. Tako i moj dječak dok ponosno vozi roza kolica po cesti poskakujući od veselja ne vozi roza kolica jer ih voli (iako ni to ne bi bilo ništa loše da se razumijemo) već jer imitira mamu i tatu, jer biva odrastao. Kao što se s pažnjom odnosi sa lutkom imitirajući sve ono što se njemu radi. On, kao i u svim ostalim aktivnostima, vježba kako biti dobar tata.

Zato kad se vaš sin uhvati plastične pegle dodajte mu još jednu krpu da vam pomogne, jer on to radi, pomaže vam i možda će tako jednog dana pomagati u svom vlastitom kućanstvu. A uostalom život je dug i nepredvidljiv, kao što je moja baka u jedno puno konzervativnije doba shvatila, sigurno ne želite ako slučajno ostane sam da si ne zna speći ni jaje.