the-avengers-natasha-romanoffMalo sam zanemarila svoj hrvatski blogerski život u korist engleskog socijalnog, ali još uvijek ustrajem u svojim ophodnjama po hrvatskim opcijama tako da ćemo nastaviti pričati, makar u prazan eter.

Priču o protagonistima i kulisama sam završila u stvarnoj sferi čarapa i objeda, osjećam da dugujem i opis one heroine, istinske protagonistice koja je izvor svoje vlastite priče.

Znam, to se čini kao utopijski mit, ali dajte mi vremena i bit će ih dovoljno tamo vani da im razmatramo varijante. Razmišljala sam podsvjesno o tome što čini protagonista uvjerljivim i živim.

Odgovor je pozadina, povijest i motivacija. Gledajući Avengerse (kako se to prevodi Osvetnici?) razmišljala sam kako su svi protagnisti opskrbljeni finom pozadinom, obiteljskim pričama, odnosima s očevima. Oni su definirani tim odnosima za dobre i loše poteze. Kroz ponos ili dokazivanje.

Muški protagonisti su toliko dobro poznati, njihovi potezi definirani da čim vidimo prisjećanje o ocu koji je bio prezaposlen odmah znamo da će naš junak biti ambiciozan (Tony Stark). Ako vidimo oca koji je bio hladan, znamo da će se naš heroj dokazivati (Loki). Ako vidimo oca koji je pun podrške, znamo da će nam junak biti uravnotežen i snažan (Thor).

Black-WidowTo su arhetipski odnosi, ugravirani u našu kolektivnu svijest. Ali ne nalazim jednako tako lako čitljivu pozadinu za junakinje. Sve što mi pada na pamet je odsutan otac koji navodi junakinju na potragu za pravom ljubavlju.

Da bi se izgradila punokrvna junakinja ona ne smije biti izolirana, kao što su junakinje na filmu izolirane i okružene aktivnim muškim likovima. Ona treba svoju povijest, makar odsutnost ikakve.

Natasha Romanoff, Crna Udovica, stoji enigmatična okružena svojim muškim kolegama i sve što ikad o njoj saznamo je kako je istrenirana da bude ubojita i da je ostala bez mogućnosti da bude majka. Je li ona siroče, jesu li joj roditelji umrli, žive li još negdje? Te stvari bi mogle objašnjavati njezin stav, njezinu stoičnost, ovako stoji nerazumljiva i nepobjediva.

2018_hr_say-avengersNepobjedivost je problematična jer lišava junakinju drame. Tony Stark je čovjek, on može umrijeti, Thor ostati bez svog čekića, Loki bez moći, Steve Rogers bez rata, bez čega bi Natasha mogla ostati, za što moramo strepiti dok se ona probija kroz borbu. Straha nema jer ona nema ništa svoje što bi mogla izgubiti. To je čini posve nestvarnom.

Za zaključak možemo nabrojati ključne sastojke koji nam trebaju za izgradnju punokrvne heroine.

  1. Strah, trebamo se bojati za nju, trebamo znati što joj je toliko vrijedno da je gubitak istoga gore od smrti. Da bi nam njezina borba bila stvarna moramo strepiti za nju.
  2. Pozadina, znanje odakle dolazi nam pomaže da shvatimo njezine poteze. Je li ju njezina majka češljala pred zrcalom 100 puta dok je skalp ne bi bolio, možda odatle otpornost na bol.
  3. Obitelj, mali uvid u obiteljsku dinamiku znači puno za shvaćanje motivacije. Tu bi trebalo i ispisati svijet majki, da se stvore arhetipski otisci majki i kćeri. Trebali bi znati da kad vidimo majku kako gleda baletni sat sa stisnutim usnama i kritičkim očima da to tjera kćer u perfekcionizam koji nikad ne može biti ispunjen.
  4. 03captain-america2Budućnost, što je to što naša heroina želi steći? Bez toga je ona samo brodić na valovima, ne ide nigdje i nema potrebe da se promijeni. Tony Stark, naš Iron Man, se promijenio od playboya koji ne mari za nikoga, do junaka koji je predan cilju očuvanja svijeta po svaku cijenu, što ga opet navodi da griješi. Steve Rogers je od mršavog, frustriranog štrebera prešao u uravnoteženog junaka koji uvijek zna što je dobro, ali je zadržao osjećaj nepripadanja, izmještenosti, što ga čini ljudskim. Thor je od razmaženog princa došao do požrtvovnog junaka koji se bori i ne žali se na cijenu. Crna Udovica stoji od početka do kraja nepromijenjena, nepobijediva, i time nam ne omogućava da suosjećamo s njom (osim zbog gubitka Hulka, što je opet drama koja se vrti oko muškarca).

ironman2_19Sigurno ima još sastojaka za pravo herojsko putovanje na kojem se mijenjaju svijetovi i pokazuju duše. Razotkriti heroine i njihove svijetove bi moglo biti ono novo i uzbudljivo koje bi i nas zarobljene u našim svakodnevnicama moglo navesti da se oblikujemo i razotkrijemo kao žene, kao punokrvne osobe sa vlastitim željama, ne samo servisne stanice za tuđe želje i potrebe.

 

Ako vas zanima žensko herojsko putovanje potražite moj roman Prolaz za divljač i javite mi što mislite o Lirinom herojskom putovanju, je li njezina potraga rezultirala zadovoljavajućim životom. A uskoro možda razotkrijemo i kao se Zoe snašla hodajući među svijetovima.